 Srednja mješovita škola "Žepče" najstarija je i najveća srednja škola u općini Žepče. Trenutačno broji 779 učenika raspoređenih u 33 odjela, 18 radi po BNPiP, a 15 po HNPiP. U školi su 72 profesora, dok je 8 ostalih uposlenika raspoređeno na druge poslove, poput pomoćnog osoblja.
Danas već daleke 1976. godine, Škola je počela sa radom, kao istureni odjel Opće gimnazije Srednje škole u Zavidovićima. Izgrađena je prije svega kako bi se pomoglo učenicima sa prostora općine Žepče da svako jutro ne moraju putovati u susjedni grad i natrag. U prijepodnevnoj smjeni, pohađali su je osnovnoškolci do 4. razreda, dok je druga smjena bila rezervirana za dva odjela opće gimnazije.
Nakon nekog vremena osamostaljuje se kao Organizacija udruženog rada Srednje škole „Žepče“. Bila je jedna od ukupno četiri takve jedinice Srednjoškolskog centra „Zavidovići“. Kasnije se u potpunosti odvaja i postaje Srednjoškolski centar „Žepče“. Školska godina 1985./86. ostat će upamćena po najvećem broju učenika, čak njih 1350.
Tri godine kasnije, 1988. godine, Školu prestaju pohađati učenici nižeg uzrasta, tako da njome gazduju isključivo srednjoškolci. Upravo je zbog svoje prvobitne namjene - zadovoljavanja potreba mlađih uzrasta - izgrađena na takav način (uski hodnici, manje učionice, i sl).
U to vrijeme, pored stare zgrade, u kojoj se danas nalaze učenici koji se školuju po HNPiP, općina je Školi na korištenje dodijelila 4 prostorije u tadašnjem Omladinskom naselju, tzv. barake. One su se upotrebljavale kao učionički i radionički prostor. Tada su se u sklopu Škole nalazili i restoran i kuhinja, na mjestu kojih je danas vrtić, te veliki poligon, koji je ujedno bio i košarkaško i rukometno igralište. Na tom mjestu danas se nalaze zgrade, tako da je od starog poligona ostao samo mali i poprilično neupotrebljivi dio.
Smjerovi po kojima se moglo obrazovati tada su se često mijenjali, jer je tada postojalo tzv. usmjereno srednjoškolsko djelovanje. Od škola četvrtog stupnja bile su opća gimnazija, ekonomski teh., šumarski teh., drvoprerađivački teh., hoteljersko-turistički teh., tehničari arhivari, jezičko prevodilačka škola, itd. Za ovu zadnje navedenu čak je postojao i posebno uređeni kabinet sa svom potrebnom opremom. U trećem stupnju bili su zastupljeni skoro svi zanati, kao npr. prodavači, kuhari, konobari, zidari, bravari, mašinbravari, oblikovači drveta, stolari, itd. U ratu je školska zgrada oštećena. Krov je bio zapaljen, a nakon rata je izvršena njegova obnova, ali ne i potpuna zamjena. U to vrijeme dosta toga je bilo devastirano ili dato nekom drugom na uporabu, tako da se prostor sve više i više smanjivao te ga je ubrzo počelo nedostajati. Za vrijeme rata dogodila se i podjela Škole na bosanski i hrvatski dio. Onaj koji je radio po BNPiP, bio je premješten u Golubinju , nekoliko kilometara dalje od Žepča.
2002 god. međunarodna zajednica izgradila je pored stare školske zgrade novi dio sa 6 učionica i minimalni pomoćni prostor, gdje se vratio onaj dio škole koji je preseljen u Golubinju. Aktivnosti oko ujedinjenja tekle su sporo, više na političkoj nego obrazovno-odgojnoj sferi. Sa ponosom se može reći da se ni tada, ni danas, nije dogodio niti jedan veći incident koji bi usporio napore međunarodne zajednice za ujedinjenjem škole. Čak naprotiv, rad i suživot škola bio je pozitivan primjer za pomake i na političkom nivou. Zbog toga je 18. 5. 2005. godine Srednja mješovita škola „Žepče“ doživjela administrativno i pravno ujedinjenje u projektu međunarodne zajednice „dvije škole pod jednim krovom“. Danas Škola radi i obrazuje učenike po oba NPiP u šest zvanja i deset zanimanja. Sa sigurnošću se može reći da je ispunila sve zahtjeve Odluke o ujedinjenjui pa čak i više od toga. |
Adresa
Fax
Telefoni
Web & E-mail