smšžepče

Krivnja...

Šulja se niz ulice...

Traži dom,

naivnog domaćina,

traži mene...

Nastanjuje se.

Duboko u meni pronalazi utočište.

I od tada živi, hrani se i umire

u meni.

Budi se često:

i kada treba

i kada ne treba.

Sklanja mi osmijeh s lica.

Ubija  moju čovječju stranu,

budi onu demonsku.

Krivnja...

Katarina Marković II.b HTT