 Božić je najradosniji kršćanski blagdan i svima posebno drag. To je vrijeme kada zaboravljamo na svoje probleme, radujemo se i prenosimo poruke ljubavi i zajedništva, vrijeme kada svi nastoje učiniti bar neko dobro djelo, pa bila to i najmanja sitnica. Tada je i hladnoća koja nam inače smeta nekako posebna i podnošljiva, i snijeg stvara poseban ugođaj čineći tu "bajku" još ljepšom.
Nekad ne tako davno Božić je bio puno drugačiji. Ljudi su ga provodili u miru, blagostanju, u okružju svojih namilijih i toplini svoga doma. Nije bilo raskoši, sve je bilo tako jednostavno, ali opet prelijepo. Sjećam se kad bi tata donio drvce, kako smo sestra i ja pomagale mami pri ukrašavanju iako ne baš najbolje; bio je prepun raznih, šarenih kuglica, vjenčića i tko zna čega još, ali uprkos svom tom šarenilu bilo je to najljepše drvce u koje je unesena ljubav i trud.
Takođe, navečer prije polnoćke bi se  cijela obitelj okupila i zajedno blagovala.
Odlazak na polnoćku za mene je bio poseban događaj, iako sam uglavnom veći dio uvijek pospana, svake godine sam se iznova jednako radovala.
Kao djetetu mi se sve činilo puno uzbidljivije. Iako se i danas ništa puno nije promjenilo, što se tiče običaja, ljudi su se dosta promjenili i svojim promjenom utijecali na mnogo toga, zaboravili su prave vrijednosti Božića. Danas je za njih Božić još jedan u nizu problema, koji im donosi dodatne troškove. Mir i spokoj mijenja buka, pirotehnička sredstva... a obiteljska okupljanja shopping centri.
Božić sve više postaje još samo jedan običan dan, Ne dopustimo da i nama bude takav ...
SUZANA JOZINOVIĆ, III.a
|
